Hermann Gerland: Ovo je nevjerojatno!

Nedavno osvojena titula Prvaka Njemačke je 22. za Bayern, druga za Francka Riberyja, četvrta za Martina Demichelisa, peta za Bastiana Schweinsteigera. Međutim, za čovjeka sa najdužim stažom u Bayernu, od svih i igrača i trenera, Hermanna Gerlanda, ovo je prva titula u životu. Ovaj 55-godišnjak, koji je trenutno asistent Louisu Van Gaalu, protekle nedjelje se prvi put u svom životu pojavio na balkonu Gradske Vijećnice u Munchenu, gdje je "Salataru“ podigao visoko u zrak.

O osjećanjima koja su vladala u tom trenutku, Gerland je govorio za službenu web-site kluba iz Munchena:

Gospodine Gerland, kako ste se osjećali u nedjelju, kada ste sa trofojem u rukama izašli na balkon Gradske Vijećnice, pred veliki broj navijača?

Gerland: Pa, već jednom sam bio na balkonu ispred navijača, bilo je to nakon moje posljednje utakmice u Bochumu, bilo je to 1988.

Ali za razliku od tada, ovaj put ste imali trofej u svojim rukama?

Gerland: To je zaista nevjerojatno. To je sjajno. Od početka sezone bio sam uvjeren da ćemo osvojiti prvenstvo. I nikad nisam gubio vjeru u to, čak i kada smo bili u problemima na početku. Uvijek sam vjerovao da ćemo na kraju biti ovdje na balkonu sa trofejom.

Da li je to za Vas ostvarenje sna?

Gerland: Jednom, kada uđete u posljednju trećinu svog života, i kada provedete 40 godina baveći se nogometom, i toliko vremena čekate da sebe nazovete prvakom Njemačke, to je očigledno vrlo, vrlo dobar osjećaj. Ali, dio mene je tužan, Bochum, moj klub, klub gdje sam odrastao je ispao iz lige ove sezone. I Hertha BSC Berlin, klub u kojem je moj zet, također je ispao. Ako ste ikad radili u klubu kojem se ovakve stvari mogu dogoditi, onda sigurno znate koliko je taj osjećaj razarajući. Ali ipak sam uzbuđen što sam ovdje na balkonu, što sam prvak. Bila je to zanimljiva, sjajna sezona u kojoj sam naučio nekoliko novih stvari, i u kojoj se nadam da bi mogli podići još jedan ili dva trofeja.

Jeste li imali priliku da malo detaljnije pogledate "Salataru"?

Gerland: Da, jučer na stadionu. Uzeo sam trofej u ruke. Bilo je sjajno!

I na kraju, da li bi ste ga željeli ponijeti kući?

Gerland: Ne, ne treba mi to. Trofej pripada dečkima, oni su napravili mnogo veći doprinos njegovom osvajanju negao ja. Bio sam tamo, držao trofej u rukama i to mi je dovoljno.

Autor članka: I_Love_Bayern