Uli Hoeness: Intervju – drugi dio

Nakon prvog djela intervjua s predsjednikom Bayerna, donosimo vam i drugi dio. U drugom djelu Hoeness govori o važnosti i ulozi sreće te o nesreći koju je preživio u padu zrakoplova još daleke 1982. godine.

Uli Hoeness: intervju – drugi dio

fcbayern.de: Gledajući unatrag, gospodine Hoeness, da li se može reći za Vas da ste sretna osoba?

Hoeness: Ne bih rekao da sam ustvari posebno sretna osoba. Ono što mislim leži djelom u odličnom poslu iza mnogih stvari koje sam postigao. Učigledno je da sam bio sretan s vremena na vrijeme. Kao na primjer,na kraju svoje igračke karijere, da sam otišao u Hamburg a ne u Nürnberg  ne znam da li bi završio kao generalni manager. Definitivno ne bih imao svoje tvornice kobasica u Nürnbergu. Ili da sam ostao u Münchenu tko zna što bi dobio da samo uhvaćen u drami između bivšeg predsjednika Bayerna Neudeckers i tima. S druge strane, bio sam nevjerojatno sretan u zrakoplovnoj nesreći 1982. godine.

fcbayern.de: Da li imate bilo kakvih sjećanja iz nesreće?

Hoeness: Uopće ne. To je očigledno još jedan dio dobre sreće. Bio sam na putu u Hannover na utakmicu između Njemačke i Portugala prije Svjetskog prvenstva 1982. Išao sam s Helmut Simmlerom, jednim od mojih najboljih prijatelja. Sjedio sam iza na desnoj strani a on na lijevoj strani. Prije nego što smo napustili Säbener Strasse, netko iz HSV-a je zazvonio i pitao da li putujemo na utakmicu te da li njihov financijski direktor Naumann može letjeti s nama? Naravno, nema problema. Ali on se na kraju nije pojavio. Dakle, postavlja se veliko pitanje gdje bih ja sjedio da je on putovao s nama? Bilo je samo jedno mjesto u avionu gdje bio putnik preživio, na stražnoj strani desno!

fcbayern.de: Što znate o letu?

Hoeness: Bio je to totalno jednoličan let. Bili smo letjeli preko Nürnberg  i ja sam zaspao. Nakon što smo prošli Nürnberg , znam samo da sam se probudio sljedećeg jutra u pet sati u bolnici u Hannoveru. Moja supruga i Paul Breitner sjedjeli su pokraj mog kreveta.

fcbayern.de: Zašto je došlo do avionske nesreće?

Hoeness: Piloti su donijeli konačni pristup, možda su zaboravili resetirati polugu koja podešava mješavinu goriva. Kada ste na visini koristite različite mješavine u odnosu kada ste na niskom letu. Poslijedne riječi crne kutije su bile: "Imamo problem s motorom". Avion je zahvatio neka stabla i razbio se prema naprijed. Nisam bio zavezan pojasom. Tim spasioca nas je našao sat vremena kasnije. Lovac koji je slušao policijski radio, pronašao je zalutali  zrakoplov. Rekao sam mu svoje ime i adresu, to je sve čega se sjećam.

fcbayern.de: Kada ste sljedeći puta nakon nesreće putovali zrakoplovom?

Hoeness: Ludo, to je bilo samo tjedan dana nakon kada sam se vratio iz Hannovera u München. Danas osjećam tjeskobu kada putujem ali nema straha.

fcbayern.de: Recimo nešto o mladom Uli Hoenessu. Koje je vaše najveće iskustvo kao mladića?

Hoeness: To da ne dobivate ništa besplatno. Bio sam svjedok, moj otac je radio do tri ujutro u našoj maloj mesnici. Vidio sam kako moja majka priprema doručak prije posla u trgovini. Na Božić ako prodamo samo osam do deset naših gusaka ne bi bilo puno zabave. Raspoloženje je uvijek ovisilo o poslovanju. Spoznaja o toma da morate naporno raditi za uspjeh definitivno se ugradila u moj karakter.

fcbayern.de: Kako ste rekli, ponekad je potrebno i malo sreće, uspjeh se temelji na teškom radu?

Hoeness: Mi radimo vrlo teško za naš novac. Dopustite da vas samo podsjetim: Kada sam došao u München 1979. broj jedan u gradu je bio München 1860. Kada se Bundesliga formirala 1963. München 1860 je sudjelovao u njoj a Bayern ne. Naporno smo radili za ovo što sada imamo.

fcbayern.de: Ono što ste postigli u Bayernu, da li ste to mogli postići i u drugom klubu?

Hoeness: Pogledavši unatrag, ne vjerujem da bih bio sposoban postići uspjeh negdje drugdje. Međutim, uvijek sam bio emocionalno vezan. Da bi bili istinski dobro, morate biti emocionalno vezani za svoj klub. Morate mu predati svoju dušu. Nikad nisam želio biti trener jer je moj san bio postati generalni direktor, po mogućnosti u Bayernu.

fcbayern.de: Nikad niste bili daleko od sukoba?

Hoeness: Ja sam prijatelj kulturne rasprave. Kao mladi generalni direktor često sam morao braniti klub zubima i kanđama. Bilo je borbe na putu prema gore. Kada ste "veliki dečko" morate pomoći onim manjim.