Petog siječnja, predsjednik Bayerna Uli Hoeness će proslaviti svoj 60-ti rođendan. Službena stranica kluba odradila je prvi dio intervjua u kojem su pitali predsjednika Bayerna o procijeni situacije u klubu na kraju 2011. godine. Bivši napadač Bayerna je u svom stilu odgovarao te rekao u čemu je razlika u Bayernu danas i 1979. kada je postao sportski direktor kluba.
Uli Hoeness: intervju – prvi dio:
fcbayern.de: Gospodine Hoeness, godina 2011. je na izmaku, da li ste već napravili bilo kakvu odluku za novu godinu?
Hoeness: Ovijek donosim odluke. Želim izgubiti pet do deset kilograma na težini, ponekad ne uspijem u toj namjeri. Najbolja terapija za mene bi bila sloboda od stresa. I ako momčad igra dobro onda postoji razumna šansa da se to i dogodi.
fcbayern.de: Dakle, u ovom trenutku situacija i nije tako loša?
Hoeness: Rijetke su godine s kojima možemo biti jako zadovoljni kada pogledamo na mnoge točke. Ukupnu sliku bi bilo vrlo teško zamisliti. Nije samo da smo dobro pozicionirani u prvenstvu i dobro stojimo u Ligi prvaka, tu je i poslovna situacija također. U klubu je sve mirno, nema svađa niti većih sukoba. Ako pogledate diljem svijeta, političke stranke idu jedna na drugu, moja tajna za uspijeh je jedinstvo i riješiti sve sukobe unutar kluba. To je jedino rješenje. Vaš neprijatelj je u vanjskom svijetu, tako da se morate boriti protiv njega a ne napadati sami sebe.
fcbayern.de: Je li to najveća razlika u odnosu na prosinac 2010.?
Hoeness: Da, ne gubimo snagu na rješavanje problema unutar kluba već je koristimo na vanjske ciljeve. Dosta često smo gubili vrijeme na nepotrebne sastanke koji su nas koštali previše energije.
fcbayern.de: Kako sve ide poprilično dobro, sigurno će na kraju svibnja tu biti i jedan do dva trofeja?
Hoeness: Ne zaboravimo, postoje još mnoge dobre momčadi. Naši najveći konkurenti, Borussija Dortmund, Schalke i Gladbach imaju prednos u odnosu na nas a to je neigranje europskih utakmica. U redu, Schalke još uvijek sudjeluje u Europa ligi ali Liga prvaka je daleko teža. U natjecanju kakva je Liga prvaka, Real je "svjetska klasa“" ove sezone kao što je i Barcelona u svakom slučaju, ali tu imate još uvijek i nekoliko engleskih klubova. Isto tako ne trebamo nikad podcijeniti ni talijanske klubove.
fcbayern.de: Tu je sada i Bayern. I sami ste rekli kako uživate gledati momčad ove sezone s obzirom da je još dalek put do pobjede.
Hoeness: Ono u čemu sam posebno uživao je onih četiri ili pet pobjeda kod kuće gdje smo slavili igranje nogometa. U posljednjih nekoliko godina često bi rezultat bio 1:0 i onda izgubimo naš put. Možda smo zabijali drugi gol s dosta poteškoća tako da bi na kraju eventualno slavili s 2:1. Ove sezone smo imali utakmice kao što je bila ona protiv Herthe, Freiburga i Hamburga kada je sve bilo gotovo već u prvom dijelu. U takvim situacijama ste sasvim drukčijeg raspoloženja na tribinama. Možete uživati i piti kuhano vina ili jesti štrudlu od jabuka na poluvremenu.
fcbayern.de: O čemu pričate na tribinama kada sjedite zajedno sa Karl-Heinz Rummeniggeom i Karlom Hopfnerom?
Hoeness: Tjekom utakmice ne govorim uopće ništa u usporedbi s Rummeniggeom koji nikad ne prestaje pričati. Karl Hopfner je najsmireniji od nas.
fcbayern.de: Nedostaje li vam sjedenje na klupi?
Hoeness: Ovo je sada novo doba. Naravno to je bio intenzivniji doživljaj i puno adrenalina.
fcbayern.de: U kakvom je stanju bio klub kada ste ga preuzeli kao generalni manager?
Hoeness: Kada sam preuzeo klub, Bayern je imao promet od 12 milijuna DM, nije imao viziju, strukturu, niti svoj vlastiti stadion, tek trening objekt. Pogledamo li unatrag, "Säbener Strasse" nije imao ovakav park i travnate površine koje ostanu zelene i u zimu. Danas možete ovdje igrati golf u prosincu a 70-tih niste vidjeli travku između studenog i svibnja.
fcbayern.de: Sto je točno bila vaša vizija?
Hoeness: Moj cilj je uvijek bio pretvaranje Bayerna u klub uspješan kao komercijalno poduzeće, što je bilo uspješno, ne samo u sportskom smislu već i financijskom.
fcbayern.de: Vizija je danas stvarnost, kako ocjenjujete današnji Bayern?
Hoeness: Prije deset do petnaest godina, bilo je dosta toga za učiniti. Nismo imali svoj stadion i da nije bilo svjetskog prvenstva i Franza Beckenbauera vjerojatno još dan danas ne bi imali svoj stadion. Allianz Arena je dala Bayernu odlučujući poticaj. Danas ljudi stoje u redu i čekaju da uđu na stadion jer znaju da mogu gledati utakmice druge lige na tv-u te se družiti s prijateljima. Nikad nisam želio da nogomet ide svojim tjekom, ići na utakmice i poslije toga otići kući, želio sam zbližiti ljude i promicati osjećaj zajednice. Mi smo uspjeli u tom pogledu. Gledanje Bayerna je društveni događaj.