width="960"
Mislim ono, to se zove film koji ima radnju, po 4 sata jedan film skoro, a 3 dijela. Pitam se danas što sam čekao 10 godina, ali nakon prvog dijela sam preko ljeta samo odbrojavao dane do iduće nedjelje. Osjećao sam se kao da opet imam 9-10 godina. Nešto što stvarno ne pamtim godinama kad su filmovi u pitanju. Tu se baš javljaju svakakvi osjećaji.Vidim kako si i ti na toj gotovo istoj valnoj duljini kao i ja. Jednstavno kad pucaš naslove, 90% filmova koje vadiš su prije 2000. Akcije, drame, tragedije, balade, romantika, trileri, pustolovni, akcijski, ratni, komedije... Doslovno sve je ostalo u 20. stoljeću. Nama su neki filmovi bili ono uzori kod odrastanja, prije nego što smo internet imali smo o tome sanjali, zamišljali. Jako, ali baš jako puno si mogao naučiti iz takvih filmova.
Danas je to sve relativizam, poluperverzija, kič, fali šarma, osjećaja, pa i topline u neku ruku. Ne može ti opipati puls kao što su filmovi iz prije 2000., a prvenstveno oni prije 90-ih pa unatrag dokle može.
Možeš se na dosta filmova rugati kao što i jesam zadnjih 11-12 godina, ali kad postaneš stariji i nije ti to nešto. Sve je to bilo na jednokratni doživljaj, ništa ne ostaje nakon toga.
Klinci ne odrastaju na tome, nego na One tree hill, nekakve NFL sheme, svugdje neki faggoti, cheating, bitch this-that, pre-after party... Nije to kao što su nama bili spagetti vesterni, Prljavi Harry, filmovi o WW2, Schindlerova lista, Star Wars, čak i ti štemeri što su bili, pa i nekakve romantične komedije i drame, komedije općenito itd.
Da ne kažem za remake filmove... Kad su ove filmove po stripovima junaka Superman, Batman i sl. išli na remake, nisu mi legli najbolje. Batman od svih mi je loše sjeo. Sve super i 5 kako se to snimilo, radnja odlična no potpuno promijenjena shema i sve što mi nije leglo. Spiderman sa Tobyjem mi je još i super ispao, a Superman slabo. Više mi Reeve ostao u sjećanju. Da ne govorim o hororu Teksaški masakr i to. Nema poput onog iz 80-ih, početak filma sa Harryjem voditeljičinim pimekom, pick-upom sa satelitskom koji fura u rikverc pa mu pola mozga odvali.
Pa Freddy Kruger, Djeca Kukuruza i gdje bude onaj Jason. Neke stvari ne mogu ići na remake. Oni Hitchcockovi filmovi su meni remek-djela za ona vremena. Naježio sam se kad sam sve filmove gledao, premoćno nešto kakav je to majstor bio.
) i nisam toliko star, ali svejedno sam odrasel' na filmovima i serijama od prije novog tisućljeća - od The Naked Gun, Police Academy, Goodfellas, Schindler, Star Wars, Dirty Harry. Just to name a few. A od serija Family Matters (Steve Urkel jel 
), How I Met Your Mother prvih 3-4 sezone dok su još imali dobre gagove itd.
Jednostavno svijet i vrijeme, doslovno sve stane kad tako ti meni najdraži filmovi se vrte. Ne skidam ih s neta namjerno da ne budem u napasti od gledanja, već iščekujem na tv-u da ih prikažu i onda opet ista napetost može biti ponovljena. 
