Znači danas sam oplakao od smijeha kada sam vidio 'unikatnost' remek-djela milanskih klošara za 200 milijuna € i kakvu su priču složili frankenštajn sektaški i očito sljedbenik primjera svog nedašanjeg suigrača i predsjednika HNS-a.
Tko se sjeća srednje škole i književnih i umjetničkih razdoblja, ovo danas je bila najtočnija definicija "estetike ružnoće".
Ima se, može se. Treba septičku veličati i reinkarnirati, a ne doslovno imati jedno brutalno zdanje od minimum minimuma 50-55 000 u gradu koji ima preko 800 tisuća s okolicom.
Živio Jadran, turizam i taj dijasporski novac koji se ne ostavlja negdje drugdje. Još samo tako opstaju dobrano ova zdanja od očito više pijeska i manje cementa zvanog domovina i društvo.
Kakav dan i kakva lobotomija i retardacija skupa u kutiji.
