Kako i kada ste počeli navijati za Bayern?

[Red passion]

U klupskom nogometu je sve kristalno jasno. Bayern i uvijek Bayern, nikakav Osijek, Dinamo ili Hajduk. Toga kod mene već 11 godina nema. Niti znamo igrati nogomet niti vrijedimo nešto.

Kako je Tarik došao sad u Potjeri čovjeku iz Osijeka govoriti: "S obzirom kako ste iz Osijeka, onda navijate za Osijek.", a ovaj odgovorio "Ne, samo Liverpool".

Kad je nacionalna vrsta u pitanju, uvijek navijam za Hrvatsku. Svi moji koji su rođeni u Njemačkoj navijaju za Hrvatsku iako cijeli život su tamo. To nije nikada bilo sporno.

[melodyne]

Vrsta odgoja i odrastanja Miki moj dragi.

Za početak, rođen sam u Njemačkoj (bivši glavni grad Njemačke - Bonn). Dalje, djed mi je preko 40 godina radio tamo (samo 30 godina kod Böblingena u Mercedesovoj tvornici), stari isto proveo veći dio života tamo. Vratili su se moji poslije rata (1997 ako se ne varam), ali svakodnevnica je ostala ista. Kad sam gledao TV, gledali su se njemački programi (tak sam i naučio jezik jer su moji doma uglavnom po domaćem rokali). Iznimke su bile rijetke - kad je npr. igrana neka utakmica, a nije bilo prijenosa tamo, gledao sam na HRTu, ali da bih ovak bezveze gledao hrvatsku televiziju, nikad. Dok imam izbor gledati utakmicu na HRTu ili stream sa njemačkim komentatorima, radije ću upaliti stream. Čitanje novina? Više sam kupio papiranith Bildova nego Jutarnjih/Večernjaka/24sata zajedno, a da ne govorim o Süddeutsche i drugima. Dok je djed još bio i konstantno u njemačkoj išao sam minimalno 2 puta godišnje gore (zimski i ljetni praznici u osnovnoj i srednjoj školi), a znalo je biti godina kad sam išao i jednom mjesečno.

Sad možda idem manje, ali barem jednom godišnje odem. Već mi je proše jeseni kum rekao da dođem da će mi on riješiti smiještaj da si ja posao nađem ali sam mu rekao ne, prvo da faks riješim. Dok se to riješi, čao Hrvatistan, Deutschland here I come.

btw. Miki je lijepo započeo, ali da čujemo i ostale, kako ste počeli navijati za Bayern ?

Treba otvoriti temu: Kako i zasto sam poceo da navijam za Bayern

Moji su kupili TV resiver kada sam imao 4 godine. Bilo mnogo nemackih kanala. Kao mali sam po ceo dan gledao RTL 2, Tele 5 i Super RTL sve sami crtaci (Yu-Gi-Oh!, Dragonball, ma sve zivo). Tako sam naucio nemacki. Deda mi je isto radio u Nemackoj kao mesar Kad mi je bio nemacki jos slab dolazila mi je tetka sa bratom i sestrom iz Nemacke. Oni zive blizu Minhena i moj brat je naravno navijao za Bayern. I onda mi je poceo pricati... To je bilo pre jedno 10 godina. Burazu mi je omiljeni igrac bio Santa Cruz Voleo sam kao klinac da igram fudbalicu kratko sam i trenirao u jednom malo klubu ali islo mi je na kurac sto idem posle podne u skolu i ustanem negde u osam sati da idem na trening kad ono ne dodje trener jajara i dzabe istanem i tako stalno pa sam odjebo to. Kasnije kad sam poceo da pratim fudbal. Secam se cuvene nedelje uvece ne znam koja je emisija bila valjda Bundesliga Pur Oko 8-9 sati uvece. Keva me juri da nesto procitam za skolu posto sam ceo vikend trcao za loptom A ja kakvi cim ode na sprat ja upalim tadasnji DSF. I tako poceo ja da pratim i gledam fudbalicu i stalno su pustali Bayern Klassiker. I to sam gledo stalno i onda shvatim kakva je to klubcina Ja odem kod dede i caleta i pocnem da mi pricaju nesto o bavarcima. E onda deda krene da, (Okoreli zvezdas ) kakve su utakmice bile kada su dolazili na marakanu u njihovoj narodnoj nosnji A cale o slavnoj generaciji Muller, Mayer, Hoeness itd. Uzivao sam u tim pricama. Bas mi je bilo zanimljivo kad me je deda pricao (on je radio u Augsburgu) kako su ljudi otande bukvalno trcali sa posla da bi isli na Olympiastadion
2006/07 Sam bas udarnicki poceo da pratim Partizan i Bundesligu (Ne mogu da kazem da sam tada jos poceo da navijam za Bayern). 2007/08 su krenuli da prenose uzivo Bundesligu na Sport Klubu a tako je sve pocelo. Uzivo sam obavezno gledao bezao sa rodjendana u 15:15 da bi stigao na prenos Gledao kao idiot stalno reprize Jbt, i danas se secam kao od shale cele sezone. Prva tri kola gol razlika 10:0 pa onda HSV i Schalke 1:1. E kad bih mogao opet da pogledam malo A Sport klub je prenosio uvek ko je bio prvi na tabeli a te sezone je Bayern bio od prvog do zadnjeg kola prvi tako da...

Zato sledece sezone nismo bili uopste na prvom mestu pa sam morao preko neta da gledam...
I eto to je moja neka prica sledeci

[panda]

Marac, riječ je tvoja

[marac]

Bravo Panda

Uglavnom, ne znam tocno kada je pocela moja povijest s Bayernom - tamo negdje cca '98, dok mi je bilo 10 godina, sam sa starim svaku subotnju vecer gledao sazetke Bundeslige. Bila je to emisija Bundesliga Purr ili tak se zvala. Sve u svemu, svaku subotu smo gledali sazetke, svaku subotu su bili golovi i tekme.

Iako moj stari nije Bajernovac, njemu je samo uvijek Bundesliga bila draga i super, nekako (ne znam ni sam kako) se meni poceo svidati Bayern. Uvijek su bili komentari za Salihamidzica ("koji uvijek igra prema naprijed, nema povratnih lopti") kao i za ludaka Baslera (koji je tu i tam cirkus slozio), ali posebno sam Elbera volio. Kako su se te subote izmjenjivale, stari je uvijek podjebavao kako je Bayern povlasten (kad god bi bio neki nedosudeni penal ili nekaj).

Od te Bundeslige, kroz legendarnu Peticu, krenulo je i gledanje Lige Prvaka. Sva djecurlija u kvartu i razredu je bila za Real, bilo je par ljudi koji su bili za Barcelonu, par njih za ManU (Cantona dresovi su se nosili). Moram priznati, Real je meni tada bio drag (to je bilo vrijeme dok je Raul kretao, ali i Morientes .. posebice sam volio Carlosa (na istu shemu kao i Braco - samo naprijed). Ipak, u onim epskim dvobojima Bayern-RM sam uvijek bio za Bayern, a nakon prevare '99 s ManU, definitivno je kocka bacena i ostao je samo Bayern.

Da, smijesno je kak se ta preferencija formirala - od slucajnosti dok smo gledali sazetke, pa do vece privrzenosti nakon gubitka '99. Meni, za razliku od drugih, nije nitko gasterbajter niti zivio u Njemackoj, jednostavno se dogodilo.

Period od '01 do '05 je bio slabije popracen od moje strane, i manjak vremena i sve, a onda je dosao "Nogometni forum" (Scar, Vedo i mozda jos neki se sjecaju) gdje je bila brutalna zafrkancija i gdje je ta privrzenost prerasla definitivno u cesce pracenje vijesti, objava i slicnoga vezano za Klub. Nakon toga je dosao i ovaj Forum.

To bi bilo ukratko

[The Scarface]

Išao u vrtić u Njemačkoj u Hamburgu, većina djece su bila za HSV dok smo ja i jedan lik simpatizirali Bayern. Bayern je bio najpopularniji klub u Njemačkoj i očito smo nas dvojica bili najveći pušači marketinga tada jer drugačijeg objašnjenja nemam jer se tog perioda života baš i ne sjećam.

Nakon povratka u Hrvatsku Bayern se ponajviše pratio preko satelita i DSF-a koji je pokazivao sažetke utakmica. Srećom 1999. se detaljno ne sjećam, ali je zato trijumf iz 2001. ostao u dobrom sjećanju. Finale protiv Valencije se pratilo na HRT-u, sjećam se još nervoze tokom izvođenja penala i živciranja tokom utakmice.

Do pojave interneta glavni izvor informacija je bio dobri stari teletekst. Dobro se sjećam da sam RTL-ov teletekst koristio kao primarni izvor, očito sam i tada bio dovoljno pametan pa sam izbjegavao domaće medije za prikupljanje informacija. Dobro se sjećam one transfer sage oko Makaaya kada su se redovito pojavljivale nove informacije na teletekstu i onog osjećaja kada je transfer napokon bio zgotovljen. Tokom tog perioda sam bio strašno ljubomoran na Bosance koji su mogli pratiti live utakmice Bayerna na FTV-u dok smo se mi u HR morali zadovoljiti utakmicama La Lige i taktičkim nadmudrivanjima iz Italije.

Nakon pojave interneta se dosta toga promijenilo, pristup informacijama je olakšan i počelo se ići na bild,kicker i slične stranice. Pojavom ADSL-a se uskoro je uslijedio prvi kontakt sa streamovima. Znam da sam za streamove slučajno saznao čitajući neke sportske novine u Njemačkoj gdje je tema bila gledanje utakmica Bundeslige preko kineskih programa uz pomoć sopcasta. To je bila prava revolucija jer sam po prvi put mogao redovito gledati Bayernove utakmice uživo i nisam bio osuđen na glupaste prijateljske utakmice na DSF-u.

Ostalo je povijest.

[Miki]

Ja sam Bajern počeo pratiti negdje otprilike u sezoni '98/'99. Većina drugara iz kraja je trenirala fudbal i igrali smo skoro svaki dan posle škole i to su stvarno bila sretna vremena. Priznajem, nisam bio neki talenat za fudbal. Volio sam da jače ulazim u duel, ali driblanje mi nije išlo, mada sam nekad znao dobro raspaliti prema golu. Zbog svega toga sam sve češće igrao te utakmice sa drugarima na poziciji golmana. I kako sam stao taj prvi put na gol, od tada se znalo da je to mjesto rezervisano za mene kad god i gdje god da igramo. Niko nije volio da brani, pa je meni pripala ta "čast".

Liga šampiona se naravno pratila. Sjećam se Realovog osvajanja '98., kada je čini mi se Motorola bila sponzor LŠ. Još je tada Sedorf bio u kraljevskom klubu. Drugari iz kraja su navijali za sasvim različite ekipe. Jedan za Liverpul, drugi za Juventus, treći za Junajted, mada ih je čini mi se najviše simpatisalo Real i to više iz poštovanja prema njihovoj veličini. Navijači Čelzija, PSŽ-a, Sitija i sličnih sranja tada jednostavno nisu postojali. Čak niko ni Barsu nije simpatisao onako otvoreno, dok je jedan drug navijao za Arsenal.

Slijedeći primjer drugara iz kraja, počeo sam da treniram fudbal kao golman u lokalnom klubu. Uzor mi je bio slavni Oliver Kan, za koga mogu i pripisati da je najveći razlog mog početka praćenja Bajerna i navijanja za isti.

Gledao sam njegove bravure i trudio se da ga imitiram na terenu. Ukratko, bio mi je uzor. Još veće simpatije prema Bajernu su se, kao i kod marca, javile nakon tog nesrećno izgubljenog finala '99. Baš me je to oneraspoložilo. Znam da me je dugo posle toga zezao ovaj drug što je navijao za Mančester.

Nakon svega pola godine treniranja sam napustio fudal. Izgubio sam volju jer su uslovi za rad bili loši. Kad je kiša padala, bukvalno smo u blatu trenirali. Posvetio sam se samo školi i daljem praćenju Bajerna. Onda je došao i trofej LŠ. Divni trenuci. Gledao se Premier sport 1, sjećam se da smo tada imali taj kanal, kao i Top Gol na RTRS-u, tj. pregled liga petice. Tada je aktuelna bila i telenovela Rosa Salvahe (Divlja ruža).

Onda nastupaju sušne godine. Srednja škola, kolege iz razreda igraju tikete svaki dan. Kad god dođe LŠ i utakmica npr. Bajern-Juve, Bajern-Milan i slično, stalno su se čuli njihovi "stručni" komentari "Nema tu Bajern šta da traži". Osjećao sam kako je Bajern mnogo potcijenjen u odnosu na ostale velikane i bilo mi je krivo zbog toga. Razmišljao sam u sebi - ma doći će i naših 5 minuta. Jeste da smo tada stvarno bili pali, iako su se osvajale BL titule, ali međunarodni rezultati su bili slabi.

Redovno sam čitao tekstove o poslovanju Bajerna, kako smo najzdraviji klub (Bayern Hollywood), itd. Prekretnica se desila 2007. dovođenjem Riberija, Tonija, Klosea. Uložene su ogromne pare i rezultati su postepeno počeli da se poboljšavaju. Dolazak Robena sam ispratio sa nevjericom. Sjećam se te noći. Legao sam u krevet, samo što ne zaspem. Ulazim na net preko telefona kad vidjeh na Mondu članak "Roben u Bajernu!". San mi se automatski razbio, bio sam jako srećan. Poslije toga već dolazi noviji period, između ostalog i učlanjenje na ovaj forum u potrazi za što bržim i tačnijim informacijama o Bajernu.

Možda sam se malo više raspisao obzirom na naslov teme.

[TiLe]

Bayern mi je postao omiljeni strani klub kad sam imao negdje 8 ili 9 godina.
Tada sam bio mlada sportska nada u lokalnom klubu Troglav iz Livna i sjećam se da mi je za rođendan ujak
(koji je inače radio u Munchenu) donio dres Thomasa Strunza.
Nisam ga skidao sa sebe.
Nedugo nakon toga sam dobio i Elbera i to je bilo to, više nije bilo povratka.
Kupljen sam dresovima, ali ljubav je ostala.

Međutim za razliku od većine ovamo meni je Bayern ipak na drugom mjestu.
Sa Hajdukom se nitko ne mjeri.

[Red passion]

Bilo je Bayern ili Real. Bayern je presudio, a krenuo je od malih nogu, dede i bake u Deutschlandu, favoriziranja Bayerna i hvale riječi za našeg tada lijepog Franza Beckenbauera, onda Maiera, Gerda, Honessa, Katchea.

Otprilike tamo nakon osvajanja Uefa cupa kad sam već prešao 8 godina i počeo sve više gledati nogomet.
Pazite ovo... Iako sam svoj prvi dres dobio onaj Sonyjev crno-bijeli dres Juventusa, a onda nakon toga i zeleni Werderov, to apsolutno ništa nisam doživio. Niti sam to kužio toliko još niti sam vikao na sav glas o njima.

Moj dvije godine stariji rođak koji je isto dobio Juventusov dres postao i uvijek ostao navijač Torineza, on je već u tome bio i kao balavac. No uslijedila je telka, Petica, Bundesliga, brojne priče i djedova braća i sestre iz Njemačke i to je to. Kapa, dres, utakmice, ovo-ono... Real je bio simpa sa meni tada omiljenim Šukerom, Raulom, Redondom, Morientesom i "napadačem" Robertom Carlosom, ali Bayern je nudio puno više, nije bio kič, vrh svijeta, sve oči uprte i sve ono što je meni netipično i od čega nikako ne patim je presudilo. Onda još kad sam vidio kako Braco, Scholl, Kahn, Lotthar, Jancker, Zickler i ostali su stalno odani klubu, na to sam posebno slab bio i odanost sam uvijek cijenio, kao i poštovanje prema istim igračima i Hitzfeldu te ostalim trenerima koji takvi bili. Što sam više upoznavao i kužio određene stvari, to sam više volio i volio taj klub.

Ma ne znam, jednostavno je to moralo biti to. Prema Realu nije bilo nikakve strasti i posebnih osjećaja, a na Bayern sam izgarao da bi me otac htio prebiti zbog te histerije i zabraniti mi gledanje TV-a. Real mi je zadnjih 10 godina iritantan, a poludio sam 2003. kad sam vidio kako su del Bosquea otjerali nakon osvojenog prvenstva. I eto, tada im se sva ta arogancija i transfer dominacija stostruko odbila i više nisu br. 1 Španjolske. Drago mi je, jer takav stav i ponašanje je meni netipično.

Hrvatski klubovi... Tata me naučio pjesme Osijeka i Kohorte, vodio na utakmice Osijeka od vrlo malih nogu kad sam živio 10-ak minuta od stadiona, sve je bilo super do slučaja Gradska banka & Novalić, tj. pljačke kluba. Nakon toga klub me više nikad nije zanimao i Bayern, Elber, Kahn, Lizerazu, Scholl, braća Kovač su postali prevažni.
Danas se sve svodi na odlazak utakmica Osijeka jedanput u 2-3 godine. Prošle godine sam otišao čak 2 puta zbog prijatelja, a od nogometa ni N nisam vidio. 40 kuna za ništa, veliki očaj za klub koji je prezimio u Europi i igrao s Anderlechtom gdje je odigrao i fantastično u 2 utakmice. Cirkusi kao i sam donedavno prozvani "grad slučaj" koji za razliku od Mostara nema 2 naroda, ali ima političku mafiju kao i ovu originalnu koja iz susjedne općine vuče sve konce tko god je na vlasti.

[Lennon]

Iako sam rekao da ću sutra, nekako sam dobio volju nakon užasnog treninga danas (pripreme).

E ovako, čitam dosta vas je rođeno u Njemačkoj i samim time veza s Švabima i Bayernom je manje više došla sama po sebi. Kod mene nije tako, ja nikad nisam bio u Njemačkoj i ljubav prema Bayernu došla je iz pomalo sentimentalnih razloga. Naime ko kikić sam zavolio nogomet isprve, vjeroatno otkako sam prohodao. I naravno kad bi majka to dopuštala, pratio sam na telki. I tako sam gledao finale LP 1999. I sjećam se da sam se furao na Stefana, htio sam biti ko on, on je igrao super, on je bio najbolji itd. No to nije bilo u to vrijeme presudno, već je bilo to da je Bayern izgubio na dramatičan način, i kad sam ugledao kako igrači plaću i ja sam se rastužio, i meni su suze potekle, neznam od čega, i od tog trenutka Bayern je moja ljubav. Sljedeće sezone sam već učestalije počeo pratit i ligu prvaka zbog Bayerna,a kad sam otkrio DSF i Das Erste na satelitskoj i to je bilo to. Od onda sam Bavarsko dijete. Da ne govorim o 2001. i euforiji, isto kak i svađi s frendima na igralištu jer su svi u to vrijeme bili Realovci, a iz tog vremena datira stalan sukob Bayerna i Reala pa je to tako i onda bilo. Fenomenalne godine, e da mi se vratit u to vrijeme.

Nije možda tema, al ću navesti da u to vrijeme isto tako počinjem navijat za tadašnju Croatiu, tj Dinamo, jer jednostavno su bili hit, igrali su Ligu prvaka, bili su stalno na TV-u i odabrao sam njih. Poslije je ljubav ojačala s BBB-ima i povratkom imena Dinamo, isto tak kak je u zadnje vrijeme, bolje reć u Mamićevoj eri se sakrila. Kako Parni valjak kaže Ljubav nije nestala, samo se sakrila.

Eto...

[melodyne]

Tema je vrh!

[Murta]

Mislim ima nekoliko ljudi na forumu koji znaju ovu priču. I skužit ćete da se ja bolesno točno sjećam nekih detalja.

Kao mali baš i nisam volio nogomet za razliku od svih svojih roditelja pa je to znalo dovoditi do svakakvih situacija. Sjećam se da je prva utakmica koju sam svojevoljno gledao bila kvalifikacije za Euro 2004. između Hrvatske i Makedonije 1999., repriza popodne na HRT 3. Gledao sam nekih 15 minuta drugog poluvremena, odustao oko 57'.

Poslije dugo nisam gledao nogomet, osim SP 2002. Za Hrvatska - Meksiko sam zakasnio na sat u prvom osnovne , a utakmicu s Ekvadorom sam namjeravao gledati, ali je počela rano popodne i propustio sam je.

Počeo sam ozbiljno pratiti nogomet s 9 godina, uoči Eura 2004. Recimo da sam poznavao neke igrače i prije toga, ali veliki interes se javio kad je Ledo počeo sa sličicama u sladoledima. Tad sam skupio cijeli album osim dva Grka (Georgios Katsuranis i Vasilis Tzarvas).

To ljeto 2004. sam poželio imati neki nogometni dres. Jedan dan, izemđu 16. i 23. smo bili u Mariji Bistrici i tad sam se odlučio za Rivaldov dres iz Milana (nisam znao da on tamo više nije). Vratili smo se doma navečer, ja otišao spavati. Sad ide plot twist. Probudim se, idem vidit svoj dres, kad pored njega nađem jednu vrećicu od starog, a u njoj ovaj dres s brojem 13.
Sad sam pogledao na TM.de i po prvi put saznao da je to Paulo Segio.

Pitam ja majku koji je to klub, taj Bayern i saznam da igraju u njemačkoj ligi. Onda otvorim teletekst HRT-a da vidim njemačku ligu. Tad je već bila počela BL, mislim da su odigrana bila tri kola. Bayern je bio 4. iza prvog Wolfsburga. Kako su moji roditelji razvedeni, naravno da je krenulo podbadanje kakav je to klub. I tako sam ja počeo pratiti Bayern.

Nakon one 4:1 blamaže protiv Milana sljedeće sezone rekao sam da više ne mogu pratiti taj klub, ali odmah iduće kolo sam tražio rezultat BL tako da je već tad došlo na jednu određenu neraskidivu razinu.

Satelit sam dobio od ljeta 2005., tad sam počeo svakodnevno pratiti Bayernove vijesti na DSF-u (tj. Sport1), na telektekstu. Ali naravno da je neusporedivo s praćenjem internetom od 2008.

btw. sad sam se sjetio jednog bloga kojim sam ja pratio Bayern dok mi je njemački bio problem (do ljeta 2009.). Ima doslovno predevene vijesti s Bilda/TZ-a na bosanski, mislim da je jako kvalitetna opcija za sve članove koji ne znaju njemački.

[vintage]

Ja sam počeo navijati za Bayern 16.03.1988 kad smo izgubili u cetvrtifalu LP od Reale 2:0 (kojeg i dan danas, od tog dana ne mogu smisliti). Posto sam na moru gdje ima puno turista, imao sam susjede bavarce i taj sam dan s njima pogledao tu tekmu. Kako se susjed nervirao, poceo sam i ja. Na kraju tekme poklonio mi je kapu od Bayerna...i to je tako nekako nastalo....Od toga dana samo Bayern!

[mirko0410]

- Bravo, krasna tema tu smo svi sa iste strane.
- Prva utakmica u kojoj sam navijal za Bayerna odigrana je u BG 24.04.1991. između Zvezde i Bayerna polu finale kupa prvaka. Bio sam u Koprivnici u JNA (moralo se), u kasarni uglavnom Srbi, Makedonci, Bosanci, poneki Slovenac, i malo Hrvata. Znači uglavnom sve navijači Zvezde, naravno da dinamovac u ovakvom slučaju može samo za Bayern. Prvu utakmicu u Munchenu je Zvezda pobijedila 2-1, a u Beogradu u 90 min. Bayern vodi također 2-1, znači produžeci. Na žalost ništa od toga zadnja minuta i autogol Augenthalera 2-2, Bayern ispada. Na klupi je bio Jupp Heynkes, a igrali su Laudrup,Thon,Effenberg, Augenthaler, Strunz.... Eto postal sam Bayernovac iz nekog inata, ali sam svaki dan bio sve veći. Iako je Bayern uvijek bio veliki klub tada se 90 tih kod nas pisalo uglavnom o Realu i Milanu,nije bilo interneta, satelitskih antena, malo informacija i nije se baš moglo pratiti Bayern kao danas. Uglavnom sve do satelitske antene tamo negdje 94 god.i od tada na SAT1 svake subote navečer bila je sportska emisija RAN sa izvještajima utakmica. Uglavnom kod nas je navijača Bayerna malo, uglavnom se sve vrti oko Reala, Barcelone,Man.Uniteda, Milana, nakon ovih zadnjih uspjeha vidim da se i o Bayernu malo više priča i piše. Nekad Elber, Scholl, Makaay, R.Kovač, Effenberg, Toni, danas posebno Ribery, Martinez, Mandžukić, Neuer, Lahm uvijek je bilo velikih igrača, a od trenera mogu izabrati Otmara Hitzfelda i Juppa Heynkesa. Osobno volim ovaj njemački nogomet, sa puno golova, bez zadržavanja i taktiziranja. Možda je i zbog takvog pristupa bilo i manje uspjeha u Europi za razliku od talijana koji kad povedu utakmica se zatvara. Bayern je uvijek imal lijepe Adidas dresove, prekrasan stadion a zadnjih godina kreče krupnim koracima prema vrhu, vrhova.
Jedno vrijeme smo štekali sa halfovima pa nakon Kahna je bilo problema sa golmanom ali sad smo pokriveni na svim mjestima. Šteta iako ima puno puno više pobjeda ja ne mogu zaboraviti ovih 2-2 iz BG, pa 1-2 iz Barcelone protiv Man.Uniteda i finale LP u Munchenu protiv Chelsea.

[doro]

Od 1987g.navijam i odma mi papci zgube od porta a favoriti

Prošo sito i rešoto sa njima...frend mi snimao na satelitu preglede sažetke na vhs početkom 90-tih ...gledao kako odlaze pravi majstori u digičku ligu...kako tonemo(nekad bili i na 5-6 mjestu u buli) pa onda lagano dizanje i onda očaj sa MU,pa dizanje itd.Danas smo stroj kao što smo bili u 70-tima.

[panda]

Ajde ljudi još priča, pa nema nas valjda samo 12 na forumu

CHEF, Grle, effe, Lucimar, HolgerBadstuber, Vedo, dbriseva ajde ljudi da vas čujemo