Red passion napisao:Ako sam dobro shvatio iz izjava, nikad nismo dobili treću utakmicu da bi ostali na natjecanju. Vidim da ljudi ne vide ni danas da ćemo nešto po tom pitanju promijeniti.
Preloše igramo, no eto, barem da jednom izguramo u nokaut fazu kad treba.
To je tehnički gledano točno, ali isto malo skriva istinu. Za svaki od tih podbačaja postoje objktivni razlozi zašto se dogodio.
2002. Ekvador, jebeni Ekvador. Ajde pogledaj ti momčad koja je to igrala - Tomas, Šimunić, R. Kovač, D. Šimić, Danijel Šarić, Jarni, N. Kovač, Rapaić, Bokšić, Olić. 4 stopera u prvih 11 i dva krilna beka? Soldo nije igrao pored Nike u srcu 3-5-2 pa je Jozić mislio nadoknaditi ga Tomasom. Bunkerčina s obje strane i nismo imali sreće koje je bilo protiv Italije. Sjećam se da je bila antiklimaktična utakmica u 1 popodne ak se ne varam i da sam zakasnio na nju jer sam igrao nogomet vani.
2004. protiv Engleza koji su imali 10 premierligaških legendi i Jamesa na golu. Realno nismo ništa mogli, divota da smo zabili i dva gola nekim čudom.
2006. najgora psihološka priprema ikad ikad. Fenomenalno znalačke kvalifikacije i onda smo se 7 mjeseci napaljivali na Brazil umjesto da se pripremimo za prolazak protiv Australije i Japana. Čak bi po sjećanju rekao da smo bili ravnopravni protiv Brazilaca, onda smo igrali remi na Nurbnerškom suncu protiv Japanaca di se nije dalo živit, a ne igrat nogomet. Na kraju naravno Tomas umjesto kartoniranog R. Kovača protiv Australaca i famozne dvije ruke kad smo trebali pobjedu je su Australci i Japanci odigrali X.
2012. smo igrali u preteškoj grupi i znali da nam igra samo pobjeda protiv Španjolske. Solidna utakmica, bilo je i prilika, protivnik je realno bio jači od nas.
2014. najgori trenerski posao ikad. Potisnuo sam to sjećanje kad je Niko postao trener Bayerna, al sad si me podsjetio. Kao prvo nije dao niti minute Eduardu protiv Brazila, a sam zna koliko mu je značilo igrat u Berlinu 2006. Umjesto podizanja morala momčadi, on nas ubije. Onda pobjeda protiv raspalih Kamerunaca i odlučujuća protiv Meksika. Igra nam samo pobjeda jer su ovi odigrali X protiv Brazilaca.
Na golu je opet sijedi Pletikosa koji se jedva baca, a na klupi najbolji golman Francuske, ak ne i Europe te sezone, Subašić. Ali to je tek početak Nikine trenerske masterklase. Obranu je dobro složio. A vezu? Modrić i Rakitić. Izvrsno. Ali na dubokim šesticama, praktički centar ne prolaze. Zaljubio se naš Niko u Xavija i Iniestu.
S njima u liniji Pranjić, s najvećim napadačkim ovlastima, skoro da je bio ispred njih. Ostalo je povijest. Vrhunac očajnih odluka je kad smo primili drugi gol guranje Pranje na beka umjesto Vrsaljka, a uvođenje veznog za Pranjinu ulogu.
Jedino što mu svesrdno priznajem je otkrivanje Brozovića za kojeg su svi mislili da ga je Mamić uvjetovao.
Stvarnu masterklasu je pokazao protiv Italije u Milanu, do tada meni najbolja utakmica Hrvatske koju sam gledao, iako je bio samo remi.
btw. Mislim da je inicijalna ideja bila Modrinho desetka, a Pranja dupla šestica s Rakitićem, samo što nismo mogli kontrolirati ništa pa se Modrić morao vraćati skroz otraga
Imaš:
- 1 tvrdu, "pravu ligašku" utakmicu limitiranih momčadi koja je otišla na krivu stranu
- 2 utakmice di smo bili živahni protiv nadmoćnog protivnika, ali to nije bilo dovoljno
- 1 utakmicu koja se može opisat jedino sa "Australija 2006."
- 1 epsku trenersku sramotu protiv jakog protivnika
Postao/la Red passion » 22 lip 2021, 09:07 
width="960"