dbriseva napisao:Bila je to sudbina! Zaista puno vjerujem u te stvari. I molim se puno. Ovo je davno bilo zapisano da će se dogoditi. Bog je divan!
drogba
Nazovi je sudbina, nazovi je karma nazovi je vjera, nazovi je kako god hoćeš. To je bilo na strani Chelsea otkad je Di Matteo preuzeo klub. Evo vam primjeri:
- lopta kao da začarano ne želi u njihov gol, koliko god da pucao po njima (Napoli, Benfica, Barcelona i Bayern)
- mi uspijemo dati gol i ja si mislim: uspjeli smo protic sudbine ... oni nam ga uvale iz jedine prilike na tekmi, a korner je bio samo zbog toga što se pizda od Torresa glubio faul i Contento nije odmah reagirao.
- promašimo jedanaesterac u odlučujućem trenutnku kada se Chealsea ne bi vratio,
- Chech je pogodio svaki put stranu kod naših penala ... nikada to nisam vidio od kad pratim nogomet
- igrtači Chealsea pucali su penale (osim prvog) sa takvim rizikom da je čudo da nisu fulali niti jednog
- naši penali nisu loše pucani (robbenov je) ali šta ćeš kad ovaj Cech pogađa stranu Božjiom pomoći
Sreća prati hrabre ... možda je tu problem, mi imamo previše neodlučnih u ekipi kada je najpotrebnije. To se jasno vidi da lako pobijeđujemo utakmice u kojima vodimo, a redovito gubimo one koje su neriješene ili mi primimo prvi gol. Treba nam mudonja u ekipi da bi protivnicima mogli jebat mater u finalima

Slijedeći put kada izađemo na teren moramo znati da ćemo pobijediti, a ne sumnjati. Ovdje ne mislim samo na igrače već se to odnosi i na forumaše - previše sumnje u našim redovima. Nesmije biti sumnje, nesmije biti straha. Treba se osjećati kao i kada smo gubili 3:0 protiv Manchestera ili kada smo gubili protiv REala 2:0. Jednostavno znaš da nije bitno da li ćeš još primiti koji gol jer jednostavno znaš da ćeš zabiti jedan više.