Ovo gore što anton kaže, to sve stoji, pa se i meni vrati sjećanje na 1999. godinu kada me je zamalo srce izdalo i samo što me srčani udar nije opalio, sjećam se koliko sam bio skrhan, crvenilo me neko opalilo i krv uzavrela, posebno u glavi
Ev sad se tome i smijem, ali 2 godine poslije je osveta bila jako slatka, jer gdje ćeš bolje pobijediš ManU, pobijediš Real onda u polufinalu, a uzmeš onda titulu na penale, to na penale, s tolikom dozom uzbuđenja, onim odbranama Kahna me dovelo do ludila da sam zajebantima, koji su zajebavali nakon poraza 2 godine prije u pola noći, jer utakmica se naravno kasno završila, otpjevao pjesmu pod prozorom i skandirao Bayern , Bayern.....E te face im nikad neću zaboravit.....
Međutim, nakon te 2001. godine sam naučio gledat fudbal malo drugim očima, opet ja skačem, nerviram se, ali sad lakše podneseš poraz nakon što doživiš toliko titula s Bayernom, a posebno nakon što doživiš da ti je klub uzeo Ligu prvaka i onda poslije sve lakše sažvačeš. A ManU više i ne mrzim nešto posebno, nekad ih i cijenim, iako im se radujem nekim porazima, nisu mi dragi, jer su nam ljuti rivali često, al 2 puta smo ih u K.O. fazi mlatnuli, zadnji put kod onog 2-3 skoro da sam se nad Fergijem sažalio, kakva mu je samo sjebana faca bila.
Uvijek ću ludo navijat za Bayern, ali s godinama stekneš neku zrelost i utakmice dosta analitički gledaš, a onda isto tako kroz druge situcije u životu svariš da sve ima neku svrhu, a ako vjeruješ u pozitivne stvari, onda se pozitivne stvari i dešavaju, ali moraš duboko, duboko vjerovat. Teško je to sada objasnit. A naši igrači su u finalu dali sve od sebe, ali nekako im je možda malo, malo vjera zakazala u ključnim trenucima, vjera u dobar ishod sudbine. I tako je to u životu i teško je to opisat i shvatit i bolan bude poraz, ali brzo moraš pogledat naprijed i što pozitivnije razmišljaš, bude ti bolje.
width="960"
Euro će možda malo propratiti zbog kladionice, možda nešto i odigram, a svakako da neću imati vremena zbog obaveza na fakultetu.
