Jel napokon došla utakmica dostojna Pepa Guardiole?
Jedini pravi osječaj je onaj spontani, koji dođe bez razmišljanja. Prva kuglica, Real Madrid, druga kuglica Bayern Munchen, hopa-cupa, skok, pljeskanje, to je to, igre prijestolja mogu početi! (To ti je onaj GOT, Miki).
No otkud navijaču Bayerna takva drskost i bezobrazluk, da želi igrati sa „jedinim klubom koji ih može skinuti s prijestolja“, sa onim ćija je jedina zadaća da skine kralja, protiv onoga koji u svom imenu nosi riječ Kralj, sa onim koji u svom grbu nosi krunu, sa onim koji je predodređen da bude „Kralj Europe“? Jel polagano shvaćate…
Kod izvlačenja 1/8 finala, Bayern je izvukao Arsenala. Od svih klubova koje je mogao izvuči, znači Arsenal, Galatasary, Milan, Olympiakos, Zenit, Arsenal ne samo da je bio najjači, nego daleko jači od ostatka. U tom trenutku Arsenal, je bio jedan od favorita za engleski tron, u neku ruku čak i ravnopravan protivnik Bayernu. Sve te činjenice, nisu išle u prilog navijaču Bayerna. Pravo da se veseli nakon eventualnog izbacivanja Arsenal bilo mu je oduzeto iz razloga što Arsenal nekim čudom nije dovoljno respektabilan protivnik zbog kojeg bi se prolazak smio slaviti. Umjesto toga dežurni dušebrižnici, uzeli su olovke u ruke, dobro ih našiljili i udri! Kolko je dodavanja, bilo? Previše? Zašto se ne puca izvana? Kakva je ovo dosadan tika-tak? Ma koji Pep, to je smeće od trenera? Di je uzbuđenje, jalova statistika, bla, bla, bla. I na kraju Bayern je prošao dalje, ali kao da se ništa nije dogodilo, već se taj prolazak prihvatio, kao da je Bayern izbacio recimo Olympiakos.
Tada slijedi izvlačenje 1/4 finala. Bayern dobiva „nikada u povjesti slabiji ManU“ i nameće se mišljenje kako je Bayern imao brutalnu sreću kod ždrijeba. Na stranu se stavlja činjenica da je ovo utakmica „povijesnih rivala“ i da sve ono što se događa u ligi nema veze, kada se sastanu ove dvije ekipe, niti ozlijede, niti forma, ništa što sa zdravim razumom ima veze. Mašine su opet spremne! Kladionice daju smiješne koeficijente i sve je po starom. Ovaj puta je stvar još malo gora nego protiv Arsenala, jer se zahtjeva glat prolaz, sa bar 3-4 razlike. Nažalost Bayern je uspio sa samo dva razlike i opet je trener bayerna stavljen pod upitnik. Slavlja nema, kamenje je sasuto…
Dolazimo do 1/2 finala – Atletico Madrid, Chelsea, Real Madrid.
Najgori protivnik za Bayern bio bi Atletico Madrid. Iako su izbacili Barcelonu i vode u Primeri, još uvijek nisu u svijetu dostigli dovoljan repekt, da bi navijač Bayerna, kada bi ih Bayern izbacio, smio slaviti. Najveći problem za Bayern u tom slučaju bi bio motivacija igrača, što je ujedno i najveći izazov PEPu u ovom trenutku, a igralo bi se protiv nikad bolje motivirane ekipe, koja bi ginula za svaku loptu i živjela za trenutak da izbace „nepobjedive“. Ne sumnjam ni trenutak da bi „mašine bile spremen“ i da bi se samo čekalo na krivo odigrani pas, kako bi se bayernova igra kritizirala. U takvoj atmosferi bojim se da bi Bayern izgorio i zato kažem sva sreća da se njih nije izvuklo.
Dolazimo do protivnika Mourinha. Namjerno sam napisao Mourinha, a ne Chelsi, jer bi nas sve skupa u tom slučaju mediji „silovali“ sa pričama i usporedbama, Pepa Guardiole i Jose Mourinha. Smatram da bi nam se to sve toliko zgadilo, da čak ne bi niti gledali utakmicu. O bitnim nogometnim stvarima vezano za utakmicu pisalo bi se malo i jedino ko bi ovdje mogao biti napaljen su treneri,a ne igrači i tu bi Bayern bio u podređenom položaju. Stvar bi postala još gora kada bi se počelo pričati o eventualnom ispadanju Bayerna, jer ovo bi bila još jedna od onih utakmica di se očekuje pobjeda Bayerna. Kada bi Mourinho prošao Bayern, mediji bi pisali epove, serenade, oratorije i kantate o tome kako je Mourinho nadmudrio Guardiolu. No kada bi Bayern prošao Chelsea, mediji bi se skoncentrirali na to kako da umanje ovu bayernovu pobjedu, pa bi pisali o tome, koliko je Bayern uistinu jači, „bi vi vidli da je Mourinho imao Real na raspolaganju“, „neka Pep pobjedi Mourinha sa Sevillom“ i slične stvari. Govorim to jer je Bayern ove godine već pobijedio Chelsea i opet, za to nije dobio nikakve lovorike i još uvijek je Jose, „ščeprtnaest“ puta veći stručnjak i trener od Guardiole.
I sada napokon dolazimo do Real Madrida – idealnog protivnika za Bayern!
Nakon utakmice sa ManU-om, bacio sam rukavicu Realu i oni su prihvatili izazov. Jedini klub koji je dovoljno močan da izazove Bayerna „ na otvorenom bojištu“. Ovo nije utakmica sezone, niti desetlječa, ovo je utakmica epskih razmjera, koja će se stoljećima pamtiti. Iz tog razloga navijač Bayerna je presretan što su izvukli Reala, jer napokon dobiti će priliku da slavi, niti će mu neko to moći zabraniti.
Već sam natuknuo da Bayern ima problema sa motivacijom. Kada ovako dugo, kao neko poput Bayerna, igraš uspješno i osvojiš sve što se da osvojiti, onda ti je jako teško ostati skoncentriran na cilj. Jedno je reči da želiš obraniti titulu, a drugo je to željeti čitacim tjelom. Real Madrid je jedini klub koji je u bayernovim igračima, mogao probuditi onaj pravi „životinjski instinkt“, koji ti je potreban da razbiješ protivnika. Ovo je jedna od onih utakmica gdje ti ne treba motivacijski govor, niti ne trebaš taktiku. Jednostavno pošalješ igrače na teren, a oni će učiniti sve što je potrebno (figurativno rečeno). Nije isto igrati protiv igrača Atletica koje ne poznaješ ili Mourinhove taktike koja samo služi da te pobijedi i protiv „Ronalda“ koji je došao ne samo da te pobijedi već hoće dokazati svima da je bolji. Tako nešto u igraču može samo pobuditi bijes i inat i baš to je ono što je trebalo Bayernu, a ne dečki sa papirom, olvkom i tipkovnicom, koji će se potruditi, bayernov nogomet pokazati dosadnim i negledljivim. Sada sve to pada u vodu i sada je samo bitan rezultat. Na sve to real je jedini od ova tri kluba koji igra nogomet koji Bayernu odgovara. To ne znači da će ih Bayern pobijediti samo zbog toga, nego se zna da Real neće ćučati u petercu i čekati priliku iz kontre. U spektakl se ovdje ne treba sumnjati.
Neosporno je da ova dva giganta imaju fenomenalne igrače na raspolaganju i da će ovdje odlučivati nijanse, no isto tako možemo se kladiti da će ovdje pobijediti momčadski duh, a ne individualna kvaliteta. Bayernu se nakon suspenzije vračaju, Schweini i Martinez, a možda će se i Šakiri uspjeti oporaviti. Thiago je nažalost za ove utakmice otpao.
Protv ManU-a vidli smo ponovo nešto inovativno od PEPa di se momčad Bayerna „čudno“ kretala. Kroos je u dosta slučajeva izglado kao „SWEEPER“, dok su Alaba i Lahm, nadopunjavali sredinu terena. Bilo je dosta pomicanja pozicija, što je djelovalo nekako zbunjujuće. To je možda isto tako zbunjivalo i igrače Bayerna protiv ovakvog protivnika, no protiv Reala možda takva „finta“ i upali. No ½ finale LP nije niti vrijeme niti mjesto za eksperimenti, ali reci ti to PEP-u ak imaš muda. Bayern trenutačno ima dva problema. Prvi je očajna forma Gotzea, koji je strašno pao. Možda mu smeta pozicija, možda mu smeta konstantno mjenjanje pozicija, možda mu fali igranje tokom cjele utakmice, a možda je jednostavno fizički previše pao da sada nije u stanju odigrati bolje, poput Messija. Pod dva je eventualni problem koji je nerješiv, a to je neigranje Thiaga. Zašto kažem eventualni? U jednoj od mojih silnih teorija koje mi se vrte po glavi, postoji scenarij, da je Tiago ključ za sve one PEPOve fenomenalne zamisli koje bi u određenom trenutku urodile plodom i koje protivnik, ma što god napravi, to ne može spriječiti. Problem je što Bayern nema još jednog takvg sličnog igrača i ako Thiago nije na raspolaganju, sve te ideje, taktike, formacije, padaju u vodu. Ljudi toga još nisu svjesni i smatraju da je Bayern jednako jak, sa i bez njega, no ja u to ne vjerujem, nego naprotiv smatram da je Thiago najvažniji kotačić u „pepovom Bayernu“. Svakojake formaciej kružiti će uoči ove utakmice, no o tome ćemo moći komentirati kada za to dođe vrijeme. Ja još uvijek čekam da vidim na djelu vezu Martinez-Schweini-Kroos…
Real Madrid mrzi igrati u Njemačkoj. Zasad su odradili Schalkea i BvB i sudbina je htjela da se namjere na 3. Njemca. No kada se izvlače kuglice u Real Madridu, postoji samo jedno pravilo: MOLIM TE BOŽE DA NE BUDE BAYERN! Jer:

Ma kolko god se oni molili, kad-tad dođe trenutak, da se protiv Bayerna mora igrati. A ko se ne bi pribojavao kluba kojem je ova slika urezana u memoriju:

Bilo kako bilo, Karlo već sada kuva kašu i smišlja način kako da ju podvali PEPu. Ljudi se vole služiti izrekom „PLAN B“. U onim utakmicama koje sam od Reala ove godine gledao, PLAN B nije postojao. Želi li Karlo proči Bayerna, on će to morati smisliti. Očekujem od Reala da igra sličan nogomet kao što je Bayern igrao protiv Barce prođle godine doma. Znači da prepusti loptu protivniku i pokuša zabiti iz kontre i to ne samo dvije tri kontre tokom utakmice, nego da ih bude bar njih 5-10. U teoriji takva taktika za Real, protiv Bayerna zvuči idealno, no pitanje je da li Real može odigrati tako disciplinirano. Pošto je sada trener Talija, a prije toga je bio Jose, čovjek bi smatrao da to neće predstavljati problem, no opet Real je doma od Barcelone izgubio 3:4…Prednost ovog Reala, naspram Reala prošle godine je što sada u prvih 11 imaju jednog igrača više što igra defanzivu – Modrića umjesto Ozila. To je ono što je Real prošle godine mučilo, a nadaju se da su to ove sezone dobili. Da bi Bayern prošao Barcu prošle godine, jedan Robben i Ribery morali su preorati teren. Toliko ponavljanja, koliko ih je Robben odradio u sprintu protiv Barce, jako dugo nisam vidio. Mogu li to Bale i Ronaldo i tromi Benzema, e to je veliko pitanje. U ovakvim utakmicama, ako samo jedan igrač podbaci, stvar je izgubljena!
Ako je ovo utakmica u kojoj će se suditi o tome koliko je PEP dobar trener, ja sam za ALL IN!
Borba za PRIJESTOLJE MOŽE POČETI!