Mi smo u takvu neku dimenziju upali da ti realno više ne možeš onaj glavni i primarni problem detektirati pa da onda poslije možeš svaki ostali čvor zasebno raspetljati.
2 ljeta smo dovodili sve i svašta osim napadača kojeg smo sada doveli i opet neće stvari štimati.
Ja ću reći da je problem u postojećoj generaciji nogometaša koja si dopušta baš sve i baš je briga za osobni razvoj. Što je Schürrle rekao pred svoje umirovljenje, nogomet je postao robotiziran. Ne ide to tako, treba u njemu uživati, imati sportski izazov u prvom redu, a ovo što ja gledam zadnjih 13-14 godina je prvenstveno financijski izazov pa onda ako se nekome da, malo sportskog izazova.
U Bayernu igrači imaju apsolutno sve i jedino ne igraju u top konkurentnoj ligi gdje imaš još 3-4 jednako kvalitetna kluba i još 2-3 vrlo dobra koja te uvijek mogu dobiti, a naslov i vrh grebati 300% i ulagati da nekako do toga dođu.
Ne možeš ti s dječacima koji u sebi možda imaju ajme kemije, testosteron, a zapravo karakterno ne odskaču puno od nas kad smo imali 17-18 godina, derali Colu, pivo, udarali igrice i nabijali loptu na igralištima par sati dnevno.
Ne uživaju, treneri im nisu autoritet, očevi, gazde, robovlasnici, strah i trepet... ne ide to tako da ga jebeš.
Takvi mene hlade od nogometa. Navijačima trebaju heroji ulice, ljudi s kojima se nekad i mogu asocirati, a ne pozeri, elita iza 2,5m visokih zidova koji nose suknje, roze LV torbe, ne znaju se ni potući za svoj klub s protivničkim igračima već se s njima maze. Koja rivalstva, neprijateljstva i koje sve ne pičke ,materine... trebaš otići 2 razreda niže da doživiš te borbe i igre prijestolja.

Uzmeš Vinnie Jonesa, Roya Keanea, Stefana Effenberga, Matthäusa, Kahna, Baslera, Gattusa, Gilberta Silvu, Štimca, Bilića, Ibrahimovića, Davidsa, Cannavara i stotine takvih drugih na svim pozicijama pa staviš ove danas pored. Laku noć odmah sebi kažem.
