Postao/la effe__sa » 15 pro 2011, 19:00
Nakon sezone 2010/11 koja nam je donijela više očaja, briga i nerviranja nego radosti s nestrpljenjem smo čekali da vidimo kako će se Bayern pojačati na ljeto. Bilo je dugo različitih špekulacija i natezanja, posebno u slučaju Jeromea Boatenga.
Prije samog ljeta smo već znali da će novi trener biti Jupp Heynckes, dobro poznato lice u Munchenu. Mnogi su tada rekli pa super Jupp je osvojio prvenstvo s Bayernom u ranim devedesetim, 1998. godine je bio prvak Evrope s Realom i upravo je bio uveo Leverkusen u Ligu prvaka i to nekoliko godina izbivanja ovog kluba iz tog elitnog takmičenja. Po ovome se vidi da čovjek ima iskustva i uspjehe iza sebe i mora biti pravi trener za Bayern, a uz to je već u dva navrata dobro odradio svoj zadatak. U prvom navratu osvojio titulu, a u svojoj drugoj epizodi je u 5 kola nakon Klinsmanovog otkaza ostvario 4 pobjede i 1 remi i s ekipom izborio drugo mjesto i direktni plasman u LP.Ipak bilo je i kritičara. Neki su prigovarali Bayernovoj upravi da joj nedostaje smjelosti, hrabrosti da dovede nekog mlađeg , odvažnog trenera koji će donijeti nove, savremene metode i preporodit ekipu. Mnogi su već o Heynckesu govorili kao o Auslaufmodelu. Preostajalo nam je jedino da sačekamo da vidimo kako će ekipa izgledat, ko će prije svega doći, jer svjesni smo bili da su nam pojačanja u odbrani najpotrebnija.
Uprava je tokom ljeta bila strpljiva pa je nakon natezanja koje je već trajalo tokom prošle sezone uspjela dovest najboljeg njemačkog, a vjerovatno i najboljeg svjetskog golmana Manuela Neuera. Trzavica i natezanja je poslije bilo i oko Boatenga. A na kraju smo uspjeli i on je stigao u Bayernove redove. Ova dvojica igrača su odmah zaslužila moj respekt jer su pokazali jasno da žele u Bayern i da će čekat dok se klubovi dogovore i na kraju su stigli. Naša uprava je imala dilema oko pozicije beka. Dugo se tu spominjao Coentrao , koji se ipak na kraju odlučio za Real Madrid, a naša uprava je dovela Rafinhu, dobro poznato lice koji je prije nastupao za Schalke, a kod nas je stigao iz Genove gdje se baš i nije proslavio. Kod Vidala smo doživjeli poraz, on je otišao u Juve. Ali na kraju na transfer tržištu je ipak naša uprava u skoro svim bitkama izašla kao pobjednik i popunile su se šupljine koje je trebalo popunit. Jupp Heynckes je sada imao potpun kadar. A da li su se zaista popunile?? Da li će zaista Heynckes izvest ekipu na pravi kolosijek? Pitanja su ipak ostala, a odgovor smo nestrpljivo očekivali. I došao je taj 7. avgust/kolovoz i utakmica sa Gladbachom. Ekipa je u pripremama izgledala sjajno. Osmijeh se vratio na lice Francka Bilala Riberyja koji je prosipao svoje šale, a i s loptom proizvodio čaroliju. Tymoschtschuk i Gustavo su odlično djelovali u defanzivnom veznom redu, Schweinsteiger je bio isto odličan. U ekipi je vladala sjajna atmosfera, Jupp je vratio ponovo radost. Ali za sad samo u pripremama.
Došla je utakmica s Gladbachom u kojoj smo imali više od igre ali naši momci nisu pronašli put do gola. Zato ga je pronašao De Camargo. Nakon nesporazuma između Boatenga i Neuera, Belgijanac nam ga zabio. Ekipa se probala još vratit , ali opet je bio visok posjed, lopta je išla od igrača do igrača, i to sve išlo sporo. Navodna nadmoć na terenu nije imala efekta i sve se činilo kao u doba Van Gaala.
Naredna utakmica po nas je pošla dobro. Bio je to susret u Wolfsburgu i Helmes je zabio pogodak ali sudija ga je poništio. Ali ipak recimo sreća prati hrabre. A mi smo ga onda zabili u zadnjoj minuti utakmice. Bio je to Gustavo i svima je bilo jasno Dusel Bayern se vratio. I Dortmund je nakon ubjedljive partije protiv Hsv-a u drugom kolu kiksao(kod Hoffenheima) i već je sve bilo dosta bolje. Tako je izgledalo.
Treće kolo je pokazalo da nije samo izgledalo, nego je zaista sve bolje i da je Bayern kandidat broj 1 za titulu, glavni favorit. Protiv Hsv-a smo slavili ubjedljivu pobjedu od 5:0, a dalje su onda išle pobjede 3:0 protiv K'lauterna, 7: 0 protiv Freiburga i prvi gol i našeg mladog pojačanja Petersena, 2:0 protiv Schalkea u Gelsenkirchenu i dosta ubjedljiva partija protiv jakog konkurenta na uvijek nezgodnom gostovanju, zatim 3:0 protiv Leverkusena gdje smo sve riješili u prvom poluvremenu. Nakon utakmice sa Manchester cityijem uslijedilo je mršavih 0:0 s Hoffenheimom, ali je brzo nakon toga uslijedilo sjajnih i ubjedljivih 4:0 protiv Herthe. Odbrana je djelovala stabilno, lopta se kretala lako, lomili smo i dominirali naše protivnike, Schweinsteiger je bio sjajan organizator, Ribery je izvodio svoju fudbalsku čaroliju, znao asistrirati i zabiti, Kroos je igrao puno bolje nego u protekloj sezoni. Ni poraz u 10. kolu protiv Hannovera nije našu ekipu poljuljao, Bayern je odmah u narednom kolu razbio Nurnberga sa 4:0.
Međutim , nastali su onda i problemi, Schweini se povrijedio u utakmici Lige prvaka protiv Napolija što se odmah osjetilo u utakmici protiv Augsburga u 12. kolu. Ekipa iako je brzo povela i imala vodstvo od 2:0 ušla je u probleme nakon priključka Augsburga i smanjenja prednosti na 2:1. Ipak pobjedu nam je spasio Neuer koji je definitivno pokazao da će za nas biti bitan i da je svjetska klasa. Pa kad Franz za njega kaže da je svjetska klasa i najbolji golman svijeta onda to tako i mora biti.
U narednom kolu smo se htjeli osvetit Dortmundu. Svi smo očekivali veliku utakmicu, ali utakmica je bila prosječna i Dortmund je golom Goetzea odnio pobjedu, a mi smo skoro isto izgledali kao u prvom kolu protiv Gladbacha.
Ekipi je evidentno nedostajao i falio na svakom čošku njen vođa Bastian Schweinsteiger. Da bude gore u narednom gostovanju u Mainzu smo poraženi od istoimene ekipe. A uprava je bila ljuta na igrače koji nisu pružili maksimalnu trku i zalaganje. Očajno smo izgledali iako smo zahvaljujuči Van Buytenu prišli na 2:3, ipak smo izgubili. Izgubli smo ne samo utakmicu, nego i lidersku poziciju na bundesligaškoj ljestvici.
U narednom kolu dolazio je Angstgegner Werder i svi smo se pitali šta će biti, ali svima nam je bilo jasno da Bayern mora pobijedit ako zaista želi titulu, jer nekako sve se lomilo u ovom kolu i porazom, pa i remijem Herbstmeisterschaft bi otišla daleko, daleko. Igrači su pružili više zalaganja, Alaba napravio i svoju prvu asistenciju, Ribery u svom stilu zabio, poslije u drugom poluvremenu povratak na teren i Robbena i njegova 2 sigurno izvedena penala , te još jedan gol Riberyja donijeli su nam taj bitni Sieg, a lijepe vijesti su stigle iz Gladbacha gdje su domačin i Dortmund odigrali neriješeno tako da smo se vratili na lidersku poziciju. U 16. kolu smo onda učinili i vjerovatno odlučujući korak ka jesenjoj tituli pobjedom nad Stuttgartom u Sudderbyju.
Temelj smo postavili protiv Stuttgarta , a ovjeru neoficijelne jesenje titule protiv Koelna. U zadnjem kolu smo pokazali da možemo pobijedit i sa 10 igrača (crveni karton dobio Ribery) i deklasirali smo Koeln sa 3:0.
Prvi dio sezone smo tako završili sa 37 bodova-12 pobjeda, 1 remi i 4 poraza, uz odličnu gol razliku - 43:10.
Imamo najbolji napad i najbolju odbranu lige. Mario Gomez je naš najbolji, ali i najbolji strijelac lige sa 16 pogodaka, Ribery je postigao 8 pogodaka, a uz to je imao 9 asistencija. Po meni su ova dvojica nogometaša bili i naši najbolji igrači u ovoj polusezoni. Schweinsteiger je zbog povrede propustio par utakmica, ali je dao značajan doprinos uspjehu Bayerna.
Dobra osnovica je postavljena, jer u večini slučajeva je jesenji prvak na kraju i bio konačni prvak. S obzirom na ovu tradiciju, odličan kadar i dobro raspoloženje večine igrača, a posebno naših ključnih nogometaša imamo mnogo razloga da čvrsto vjerujemo da će njemački prvak u sezoni 2011/12 biti FC Bayern.
width="960"
Ak nadjem danas vremena i inspiracije bit će jedan tekstić , pokušat ću se osvrnut na ovaj dio sezone, dati neki komentar, iznijet neke podatke i tako nešto...
= )