Evo uhvatio sam malo vremena za jednu brzinsku analizu nase zadnje tekme u LP ali i LP kao takve.
Kao prvo, i ja se priklanjam onima ovdje koji smatraju da su 3 boda naj bitnija. Realno gledano, na kraju dana- i jesu! Kao sto je jednom Capello izjavio "dojam se zaboravlja, rezultat se pamti", nesto u tom stilu i ja mislim. Koga briga kako smo odigrali proslu sezonu kada smo na kraju izgubili finale... Na svim spicama se vrti Chelsea, a uskoro i lete na svjetsko klubsko prvenstvo u Japan. Mi ostajemo doma.
Prema tome (koliko god to zalosno zvucalo) nakon onakvog osvajanja LP prosle sezone od strane Chelskia (ne mislim samo na finale vec cijeli njihov put), mislim da nije ni bitno kako igras vec dali si na kraju podigao taj klempavi trofej. Ako jesi, svi ce ti se klanjat, ako ne, zaboravit ce te ili pomalo i ismijavat (npr.kao Barcu prosle sezone koju su nakon poraza od Chelskia svi lagano poceli pljuvat a odigrali su super sezonu).
Dakle, zakljucak ove moje jadikovke (ponovne!) je sljedecA PJESMA

:
SANJAM!
DA, SANJAM DAN...
SANJAM TU VECER,
SANJAM TAJ TRENUTAK...
SANJAM CRVENI DRES SA BAVARSKIM GRBOM,
SANJAM TAJ VJETAR U KOSI NASEG KAPETANA...
SANJAM STISAK RUKE PREDSJEDNIKA UEFE,
I SANJAM "KLAMPAVOG" LJEPOTANA...
MA SANJAM TAJ UZDAH,
I TAJ OSMJEH...
TAJ KRIK I VRISAK...

TROFEJ JE NAAAAAS!!!!
Kako cemo doci to tog trofeja, nije mi ni bitno. Dali cemo doci na guzove, da li tika-taka nogometom... Meni neigra nikakvu ulogu. Posebno ne nakon zadnjih par godina i klubova koji su osvojili naslov (Inter, Chelsea).
Sve sto zelim je da u narednih par godina jos jednom uzmemo zalet i pokusamo to osvojit. Tako da mogu trcat od srece po ulici ogrnut zastavom, istrest si pet piva na glavu, vristat od srece, castit sve zive, i na kraju zagrlit taj trovej (makar virtualno) i ne pustat ga iz ruku... Uzivat u momentu, trenutku, sreci...

Hvala i dovidenja...