Kako su to suci sudili je stvarno komedija. A ovdje sam istaknuo pojam domaće suđenje koje već odavno postoji u rukometu i kojeg IHF odavno gura i podržava, gdje nitko ne smije pomisliti nešto kontra reći.
Sjetimo se Slovenije, pa i Srbije, a sad evo Danske. Prvim zlatom u Portugalu smo isto na jedvite jade uzeli to zlato protiv Njemačke gdje su suci isto masakrirali.
Ono, ma koliko god mi bili loši ili loše igrali, zabljali stvari na utakmici kao večeras, ne možeš jednostavno imati pristrano suđenje kroz utakmicu.
Ne kužim ovaj sport kako može s tim domaćim suđenjem živjeti, ali ostaje mi nejasno kako smo 2009. doma uspjeli izgubiti od Francuske na domaćem terenu finale, a suci su valjda isto gurali nas ili smo i doma bili popišani od njih.
Dočekao sam to polufinale, ali prekjučer kad sam gledao Poljsku zadnjih 15 minuta sam isto uočio probleme u našoj igri kod +5, što mi je ukazalo na velike probleme s jednim Dancima i domaćim suđenjem.
All in all, 4x bronca... Ne znam je li to ima smisla više. Bilo koja medalja je fantastična stvar, ali red je valjda i malo da bude svjetlija, srebro ili zlato. Jednostavno dalje ne možemo od polufinala.
Mislim kako je Goluža konačno potrošen izbornik. Dali smo njemu strpljenja i sve to, ako postoji neki drugi ljudi, onda je vrijeme za njih. Prvi put bronca, ok. Drugi put bronca, ajde ok... Treći put bronca, e jebiga sad više... Sad četvrti put je već monotonija koja nikome ne odgovara.
Ili je izbornik ili je kompletna ekipa ili je domaće suđenje kao prije 2 godine i ove godine. Francuska baš više nije tolika brutalna sila.