
Šta da kažem kad si već sve rekao?
Da mi je bolje, i nije baš. Kako si u daljem tekstu i rekao, neće mi ni biti sve dok ne završimo ovo do kraja. I opet nakon toga, opet neću moći prežaliti ovaj poraz. Za mene je to ne shvatljivo iz razloga jer smo bolji tim, jer smo bili bolji tim, jer smo više zaslužili, jer smo imali više želje, a jedino nismo imali sreće, i zašto to govno uvijek mora biti presudno? Zašto baš tada i zašto baš toliko? Baš protiv nas? Da kažem da je zapisano, jeste, ali nije to ono "to je zapisano i to je tako". Mogli smo i mi biti "zapisani", samo da smo imali malo više sreće.
Za navijačke godine ti moram reći da sam i ja prevazišao "prcanje". Vjeruj da sam navijač za sebe i niko me drugi ne interesuje (sem vas, navijača Bayerna) i ja druge ne interesujem. Možda i hoće prcati, ali ne obazirem se.
Koji način za preboliti ovo sve?
Nema ga. Prebolio sam Inter nekako, (e tad sam bio u godinama "prcanja"), hajde reko, ljudi su bili bolji, zaslužili se ako ništa zbog Mou-a.
anton 1983 napisao:Problem tebe i tvoje generacije je frustracija, ljutnja, jad i bijeda! Razlog tome je što ne znate ko je vaš protivnik. Ruku na srce meni se Chelsea nije zamjerio, zbog poraza u finalu (knedla mi u grlu dok sam ovo napiso), ja taj klub nemrzim niti manje niti više nego prije tekme, mrzim ga isto. I danas smatram da je taj klub rak rana nogometa i da ga treba spaliti sa zemljom...Koga to nele Bayern mora pobjediti da bi ti pao kamen sa srca? Koga se to treba izbaciti na putu do trona da bi ti mogao ponovo pogledati snimku finala? Nema ga jel tako?
Ja ih mrzim još više. Previše su mi uskratili i moram ih mrziti. Tačno, nema toga kluba kojeg Bayern treba pobjediti da bi mi pao kamen sa srca, ali ima jedno, što će me najviše umiriti i što će mi biti najdraže vidjeti, a to je da BAYERN, osvoji LP isključivo sa ovim igračima. Samo ovi igrači! Oni su to zaslužili i znam da oni to mogu. Želim da opet Robben puca punal u produžetcima, da ga pogodi, pa da onda svi vide i kažu: "Bayern je najbolja ekipa i trebali su 2012-e osvojiti."
To već sada svaki normalan insan na ovoj planeti mora reći ali veliki je broj onih koji misle suprotno, što je jako tužno.
Kako sad da te uvjerim da se ne predaješ? Ja sam gledao finale '99 ali to nije previše uticalo na mene, imao sam tek 7 godina. Tebe je to dotuklo kao mene ovo finale. Tada si ti čekao 2 godine da ti se smiri tuga, ali nikad,ni ti, ni ja nikad nećemo to zaboraviti. Meni sada ostaje da mi se mute u glavi 2-3 minute kojih se sjećam (84 i 88), a samo ih mogu umiriti već spomenutim scenarijom. Mogu ti malo statistički pomoći, odnosno nadahnuti te, ohrabriti, jer vidi, mi smo od '99 godine do 2012, igrali 3 finala. To nam govori da ipak možemo daleko, samo nam treba ono što je generacija 2001-e imala, onaj pobjednički žar.
Zaboraviti nećemo, predati se nećemo!
anton 1983 napisao:
Zašto ovaj poraz ovako boli? Ja ne znam zašto se on dogodio, kako je to moguće? To je bio naš kup u našem dvorištu, na našem terenu. naši igrači su na terenu poginuli, trebalo je te bedeme razbijati. O taktici i nogometnim stvarima ja u ovoj tekmi neću pričati.
Probili smo ga majku mu

, probili smo to govno! Zašto nije bilo dovoljno?

Tada se trebalo još više ginuti. Ne mogu razumiti kako smo mogli to prosuti.
anton 1983 napisao:Činjenica je da Europa nikada nije imala, slabijeg prvaka, da je kantu uzeo klub koji to niti malo nije zaslužio ili bolje rečeno ovo je najnezasluženije osvajanje Lige Prvaka u povjesti, začinjeno sa srećom koja se ama baš nikada nedogađa i zato mi je sve ovo neshvatljivo!!!!
Potrošili su sreće za narednih 30-ak godina. Đaba im sada Hazard, Cavani, Luka, oni više nikad neće imati ovoliko sreće.
Mi je ne možemo imati manje! Ne možemo. Dovoljno je sada da imamo samo malo sreće da pogazimo sve pred sobom, da nas malo utješe majku mu.
anton 1983 napisao:Nemoram ti nele govoriti da negledaš sažetke jer znam da to nećeš raditi. Sada počinje dugotrajan i bolan oporavak kojeg kolko god to šablonski zvučalo, može izliječiti samo vrijeme. Sada ću ti reči jednu paradoxalnu stvar u koju možda u ovom trenutku nećeš vjerovati. neću ti reči dal je to sreća ili nesreća nego ti kažem da je takav ishod: zbog ovog poraza Bayern ti se ugravirao u srce i sada više u životu bez njega nećeš moči koliko god se ti protiv toga borio, sada ti Bayern voliš još više, odsada ti ćeš živjeti za dan kada će Bayern dignuti kantu LP-a. Znam da ti ovo sada neće biti nikakva utjeha, no sjetiti ćeš se ovih mojih riječi kada Bayern uzme ligu prvaka, a ja ti obečajem da ćemo ju MI uzeti! nemogu ti reći kada, no sve dok to nenapravimo mira neće biti, ali KADA dođe, spokoj koji ćeš osjetiti ne može se mjeriti sa ničim što se riječima može napisati.
Ne moraš brate moj, sumnjam da ću ih ikad moći i pogledati. Šablonski i jeste, samo vrijeme. Znam kako me je držao poraz od Intera, ali vrijeme je to brzo izliječilo. Sada zaista ne znam koliko će mu trebati. Malo ne sigurno. Ugravirao dabome brate i tačno neću moći. Nisam ni do sada mogao ali ostaje rana koja boli i koja će da me stalno podsjeća i da me tjera da želim još više, da volim još više. Svakako da ću osjetiti mir, olakšanje, spokoj kada osvojimo titulu, ali zaborava nikada neće biti. Rana nikad neće zacijeliti. Kako ste vi doživili poraz '99-e, tako sam i ja ovaj, i osjećaji su skoro pa isti i nemam vam šta govoriti, apsolutno me razumijete. Sjetit ću se tvojih riječe naravno, riječi svih vas, jer ovaj mi forum puno znači i teško da ijedan poraz mogu prežaliti bez vas, i teško da ijednu pobjedu mogu proslaviti bez vas.
Moram vam i reći i to da sam upravo sinoć sanjao jednu scenu ( sličnu onoj na tekmi, sad ne znam jel' bilo na početku produžetaka ili penala, ono kada su svi stali u krug a Lahm ohrabrivao ostale ( baš se malo toga sjećam sa tekme

)), e tako je bilo i u snu. Samo to nije bilo na terenu nekom, nego haman neka prostorija, nisam ni vidio jer su svi bili oko mene, a ja sam sjedio. I Lahm je bio ispred mene a ostali u krugu. Tada Lahm maše stisnutom šakom i nešto govori ( san bez tona) a vidim i ostali kako ohrabruju jednu druge, zagrljeni. Kunem vam se da je tako.

Sad, da li je to meni Lahm govorio da se dignem? Da nastavimo dalje. Da li mi je obećao da će dati sve od sebe da ponovo igraju finale i da ovaj put osvoje?
Dizanje počinje naravno, ali I'm not back yet.